Prvi papir koji vam treba u Nemačkoj
Anmeldung je prijava adrese stanovanja. Zvuči kao formalnost, ali je u Nemačkoj tačka od koje kreće sve ostalo — bez potvrde o prijavi teško ćete otvoriti račun u banci, dobiti poreski broj ili podneti zahtev za boravišnu dozvolu.
Zato se ne odlaže. To je prva stvar koju treba obaviti posle useljenja, pre kupovine nameštaja i pre svega ostalog.
Rok: dve nedelje od useljenja
Prema nemačkom zakonu o prijavi prebivališta, svako ko se useli u stan dužan je da se prijavi nadležnoj službi u roku od dve nedelje od useljenja. Rok teče od dana kada ste se stvarno uselili, a ne od potpisivanja ugovora o zakupu.
Prijava se radi u gradskoj službi — Bürgeramt, Einwohnermeldeamt ili Kundenzentrum, zavisno od grada. U većim gradovima se ide na zakazan termin.
Šta poneti
Za sam termin treba:
- pasoš ili ličnu kartu, sa važećom vizom ili boravišnom oznakom ako je imate;
- Wohnungsgeberbestätigung — potvrdu stanodavca da ste se uselili, sa njegovim potpisom; ovo je dokument koji ljudi najčešće zaborave da traže na vreme;
- Anmeldeformular — popunjen obrazac, koji se obično skida sa sajta grada;
- potvrdu o zakazanom terminu.
Potvrdu stanodavca tražite odmah pri preuzimanju ključeva. Ako stanodavac živi u drugom gradu ili je agencija posrednik, pribavljanje te potvrde ume da potraje duže od samog roka.
Potrebna Vam je selidba?
Kontaktirajte KOMBI-KOMBI za profesionalnu i bezbrižnu selidbu.
Meldebescheinigung — ono zbog čega ste došli
Na kraju termina dobijate Meldebescheinigung, potvrdu o prijavi. Izdaje se istog dana i besplatna je.
Tu potvrdu čuvajte i skenirajte. Tražiće je banka, poslodavac, osiguranje i služba za strance. Bez nje se u Nemačkoj praktično ne može ništa započeti.
Šta ako zakasnite
Kasna prijava je prekršaj i može se kazniti novčano — zakon predviđa kaznu do 1.000 evra.
U praksi se prvi propust retko kažnjava ako se vidi da niste odugovlačili. U gradovima gde se na termin čeka i po nekoliko nedelja, kašnjenje se po pravilu prihvata bez kazne ako možete da pokažete da ste termin zakazali u prvih četrnaest dana. Zato: zakažite termin čim znate datum useljenja, i sačuvajte potvrdu o zakazivanju. To je vaš dokaz.
Kako se to uklapa u samu selidbu
Redosled koji se pokazao kao najmanje stresan: prvo dogovorite datum useljenja, pa odmah zakažite termin za prijavu, pa tek onda zakazujte prevoz. Tako termin za Anmeldung ne pada u dan kad istovarate kamion.
Uz prijavu boravka ide i carinski deo, ako stvari dolaze iz Srbije — dokaz o prijavi u Nemačkoj je upravo ono što carina traži kao potvrdu da se stvarno selite. O tome smo pisali u tekstu o carini pri selidbi u EU.
Rute ka Nemačkoj vozimo redovno — pun spisak gradova i cena stoji na strani selidbe Nemačka – Srbija, a okvirni iznos možete odmah videti kroz kalkulator.
Često postavljana pitanja
Koliki je rok za prijavu boravka u Nemačkoj?
Dve nedelje od dana useljenja u stan. Rok teče od stvarnog useljenja, a ne od potpisivanja ugovora o zakupu.
Šta je Wohnungsgeberbestätigung?
Potvrda stanodavca da ste se uselili u stan, sa njegovim potpisom. Obavezan je dokument za prijavu i traži se odmah pri preuzimanju ključeva, jer pribavljanje naknadno ume da potraje duže od samog roka.
Koliko košta prijava boravka?
Sama prijava i potvrda o prijavi (Meldebescheinigung) su besplatne, a potvrda se izdaje istog dana kada obavite termin.
Šta ako propustim rok od dve nedelje?
Kasna prijava je prekršaj za koji zakon predviđa kaznu do 1.000 evra. U praksi se prvi propust retko kažnjava ako pokažete da ste termin zakazali u prvih četrnaest dana, što je često u gradovima gde se na termin dugo čeka.
Gde se prijavljuje boravak?
U gradskoj službi za prijavu stanovnika — Bürgeramt, Einwohnermeldeamt ili Kundenzentrum, zavisno od grada. U većim gradovima se ide isključivo na prethodno zakazan termin. Šta carina traži uz preseljenje stoji na strani carina i dokumentacija.
Zašto mi treba potvrda o prijavi?
Bez nje se u Nemačkoj teško otvara račun u banci, dobija poreski broj i podnosi zahtev za boravišnu dozvolu. Potvrda je i dokaz carini da se stvarno selite, što je uslov za oslobođenje od dažbina na lične stvari.